Standardni softver često je dobar početak. Na početku štedi vrijeme i pruža koristan okvir za česte procese. Teže postaje tamo gdje specifični stručni slučajevi, integracije ili uhodane odgovornosti određuju svakodnevicu.
Individualni softver se isplati onda kada tvrtke stalno moraju stvarati zaobilazne putove: ručni izvozi, pomoćne tablice, dvostruko vođenje podataka ili posebni procesi izvan sustava. Upravo tamo nastaju pogreške, trenja i skriveni troškovi poslovanja.
Individualno razvijen sustav stoga ne mora sve iznova izmišljati. Trebao bi pak prikazivati procese koji zaista stvaraju vrijednost ili su kritični. Dobar razvoj po mjeri počinje jasnom odlukom: što je stručna srž, a što je samo tehnički balast?