Standardni softver je često dobar početak. Štedi vrijeme na početku i pruža upotrebljiv okvir za česte procese. Teže postaje tamo gdje stručne iznimke, integracije ili uspostavljene odgovornosti određuju svakodnevicu.
Individualni softver se isplati onda kada kompanije stalno moraju praviti zaobilaznice: ručni izvozi, pomoćne tabele, dvostruko održavanje podataka ili posebni procesi izvan sistema. Upravo tamo nastaju greške, trenja i skriveni troškovi poslovanja.
Individualno razvijen sistem stoga ne mora sve iznova izumljati. Trebao bi, međutim, mapirati procese koji zaista stvaraju vrijednost ili su kritični. Dobar razvoj prilagođenog softvera počinje jasnom odlukom: Šta je stručna suština i šta je samo tehnički teret?